San ljetne noći

I baš o toj riječi mislim noćas, na Ivanje, prvog dana ljeta, u najkraćoj noći u godini.

Advertisements
Featured post

Život i nije tako velik

Prije trideset godina zagrlila sam dečka koji je mirisao na kredu. Podigla sam se pritom na prste, udahnula dugu kosu koju je zataknuo iza ušiju i odjurila u zahod čekaonice plakati.

Featured post

Što ostaje za nama

Osjećala sam da je ona noć bila važna. Svjež proljetni zrak nagurao je očekivanja u moju sobu. Kao da će se sada nešto važno, veliko, neočekivano dogoditi. I onda me je nestalo.

Featured post

Nalik životu

Ključ ne postoji, svatko zna na koja vrata mora ići i svaka vrata znaju koga pustiti unutra. Iza vrata čeka žena. Svaka je jednako odjevena kao ona u ćeliji do, u haljinu dugih rukava A-kroja. Svaka od žena zove se Marija.

Featured post

Hektorovićeva mlada

Jučer, trajekt za Vis. Događalo se i prije. Zatekla bih se na brodu i u narednih sat vremena razvila privrženost prema ljudima koje vidim prvi put. Poželjela bih im se približiti, pomirisati njihovu kosu, pogladiti im brade, upitati da za promjenu ja podijelim igraće karte. Glomazni Petar Hektorović izgrađen u Danskoj. Vadim knjigu. Moje suputnice... Continue Reading →

Featured post

Jakna od trapera

  Udahnula sam. Djevojka je bila mnogo mlađa od mene u sadašnjosti i uvjerljivo ljepša od mene u prošlosti. Gleda me s osmijehom poluidiota kao da se koleba bi li progovorila ili prasnula u smijeh. U rukama drži staru jaknu od trapera. Požutjelu od podrumske prašine, stvrdnutu od hladnoće mjesta na kojima je nošena. Ogledam... Continue Reading →

Featured post

Let

Danas obilježavaju petu godišnjicu moje smrti. Četiri su me godine smatrali nestalom, a  onda konačno olakšali obitelji i dostojanstveno pokopali zrak na mjestu gdje je trebalo spokojno ležati moje tijelo. Moj obudovjeli suprug je uspješan romanopisac koji je punio našu raskošnu dnevnu sobu isto tako uspješnim piscima, filozofima i intelektualcima, pa bi mi trebalo i... Continue Reading →

Featured post

Velika dvorana

Bio sam siguran da ću se vratiti u veliku dvoranu. S najudaljenijeg stola čekati njezin ulazak, a onda pratiti pogledom kako sitnim, sporim koracima napreduje prema centru. Promatrati kako se njezino sitno tijelo snalazi u nekoliko brojeva prevelikom baloneru njezine mlađe, goleme sestre sve dok konačno ne podigne glavu i s kolebajućim osmijehom ne uhvati... Continue Reading →

Najdraži neprijatelj

  Kad se ucviljena gomila parazita, kako ih je on nazivao, razišla približio se nadgrobnom spomeniku. "Ovog si puta doista pobijedio" mislio je H. gledajući u tamnu ploču na koju još nije bilo ugravirano pokojnikovo ime. Čovjeka koji je sad beživotno ležao pod pločom, H. je mrzio otkad mu pamćenje seže. Politički i poslovni rivali.... Continue Reading →

Blog at WordPress.com.

Up ↑